U lovostaju ponuda može biti skromnija, ali svježa jadranska riba ostaje dostupna, osobito iz marikulture.
Opet slušam isto pitanje, identično kao i uvijek u vrijeme lovostaja na malu plavu ribu.. Što jesti iz mora kada nema srdela i inćuna?. Odgovor je kratak: a što drugo, nego ribu!. Frišku jadransku ribu!. Ima je u našim ribarnicama, iako su mnogi skloni tvrditi da u vrijeme lovostaja nemaju što kupiti.. S time se nikako ne slažem, prije bih rekao da takvi ne znaju što kupiti.. Podrazumijeva se, u danima lovostaja ponuda u ribarnicama
je skromnija, ali nije skromna.. Količinski dosta manja, dok raznovrsnost nije toliko umanjena.. Na taj segment ponude prvenstveno utječu vremenske prilike.. Iako, i tada se može kupiti svježu jadransku ribu.. Ako ne iz ulova, onda iz marikulture, koja se u našemu moru uzgaja u velikim količinama.. Tu ribu svakodnevno nude i mnogi naši supermarketi.. Također jadransku, iako pored nje stoji ponešto iz drugih mora.. I nikako ne treba zazirati od te ribe iz uzgoja, što
mnogi bez razloga čine.. Ona je uzgojena u prirodnom morskom ambijentu, ne u nekim izoliranim umjetnim uvjetima.. Puno puta o tome sam pisao i – ponavljam.. Uostalom, kako posljednjih godina love naši ribari, a i europski, riba iz uzgoja budućnost nam je hrane iz mora.. Taj sektor ribarske industrije jedini je u stalnom napretku.. Potrošnja raste Godišnja statistika za 2024.. godinu – za 2025.. još nije objavljena – kazuje nam da je proizvodnja hrvatske marikulture
iznosila skoro 25.000 tona ribe i ostalih morskih organizama.. U odnosu na godinu ranije, rast je iznosio oko 1.800 tona.. Pritom valja istaknuti da u toj količini ne dominiraju tune, kao nekad, nego vrste koje nalazimo u našoj maloprodaji, prvenstveno podlanice i lubeni.. Za usporedbu, recimo da je ukupan ulov u 2024.. bio nešto manji od 42.000 tona, od kojih oko 3.000 tona bijele i 36.400 tona male plave ribe.. Ukupan ulov bio je manji
oko 25 posto.. Prošlogodišnja statistika, nema sumnje, pokazati će daljnje smanjenje.. Našao sam podatak, baziran na službenim izvorima, da je u nas potrošnja proizvoda akvakulture, morske i slatkovodne, u 2023.. godini dosegnula 3,8 kilograma po stanovniku.. Time je ostvaren cilj postavljen za 2027.. i sada ga treba zadržati.. S obzirom na opće stanje ribarstva, nadasve ulova, to je moguće.. Do poremećaja i pada potrošnje domaćih proizvoda može doći uslijed nekontroliranog rasta cijena, čemu svjedočimo u
posljednje vrijeme.. Pa bi, umjesto domaćih podlanica i lubena, odnosno pastrva iz slatkovodnog uzgoja, rasla prodaja ribe uzgojene tko zna gdje i u kakvim uvjetima, kojoj često ni naziva ne znamo.. Našu marikulturu, koja značajan dio proizvodnje plasira na izvozno tržište, karakterizira visoka razina kontrole kvalitete i sljedivosti.. U to sam se više puta osobno uvjerio, na uzgojnim farmama i u kasnijem postupku, od izlova do otpreme na tržište.. Riba se u kavezima hrani industrijski
proizvedenom hranom čiji je sastav standardiziran i nadziran, što u pravilu smanjuje rizik od unosa neželjenih tvari i omogućuje bolju kontrolu nad kvalitetom finalnog proizvoda.. Predstavnik jednog velikog proizvođača hrane svojedobno mi je objašnjavao da je riblje brašno osnovna sirovina za proizvodnju, uz dodatke što omogućuju brži, kvalitetniji i zdraviji rast.. Tehnologija proizvodnje u međuvremenu je značajno napredovala, pa je i ta hrana danas kvalitetnija nego prije desetak godina, odnosno još ranije, kada je marikultura
tek uzimala zamah u našem moru.. Zdravstveno stanje uzgajane ribe redovno se prati, a proizvodi iz akvakulture prolaze sustave kontrole sigurnosti hrane.. Važan element je i održavanje »hladnog lanca«, od farme do prodajnog mjesta, što dodatno doprinosi svježini i sigurnosti proizvoda, te smanjuje gubitke u opskrbnom lancu.. Umirovljeni znanstvenik – ihtiolog, koji sada ima manji ribnjak pastrva, ističe da strogo vodi računa upravo o kvaliteti hrane i zdravstvenom stanju uzgajane ribe.. Zbog toga, njegova je
proizvodnja skuplja nego u nekim zemljama gdje toga nema, a iz kojih naši trgovci uvoze velike količine jeftinije ribe.. »Moja riba nije puna antibiotika, koje mnogi ribi daju u nekontroliranim količinama«, žalio mi se više puta.. Zdrava i kvalitetna hrana Hrvatska akvakultura posljednjih godina iskazuje snažan uzlet.. Kroz proteklo desetljeće proizvodnja bilježi rast od 112 posto, a vrijednost proizvodnje povećana je 160 posto.. U 2023.. godini ona je bila veća od 200 milijuna eura.. Rast
se prvenstveno temelji na proizvodnji visokovrijednih proizvoda marikulture – plavoperajne tune, lubena i podlanice, te ponovnom uzletu slatkovodne akvakulture.. Pritom valja istaknuti da je ribarstvo jedna od rijetkih gospodarskih grana u kojoj imamo pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu.. U našoj zemlji akvakultura je danas strateška grana gospodarstva, ali i mnogo više od toga.. Ona je pouzdan izvor zdrave i kvalitetne hrane, istodobno čuvar okoliša, s velikim značenjem za lokalne zajednice.. Zato je postala djelatnost od posebnog nacionalnog
interesa.. Temeljne njene ciljeve donosi Nacionalni plan razvoja akvakulture, a oni su: održiv rast proizvodnje, otpornost na klimatske promjene, jačanje konkurentnosti, razvoj ruralnih i obalnih područja, te poticanje inovacija.. Razvoj akvakulture kroz ulaganja u nova uzgajališta, inovacije, okolišne mjere i otpornost na krize, dobiva značajne poticaje iz nacionalnih i europskih fondova.. Posredstvom resornog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u taj sektor do sada je uloženo više od 100 milijuna eura potpora, od čega 90 milijuna
iz EU fondova.. Dominiraju luben i podlanica U morskom uzgoju u hrvatskom Jadranu dominantni su luben i podlanica.. U 2024.. godini s naših farmi na tržište je otpremljeno 10.350 tona podlanice i skoro 8.000 tona lubena.. Tuna, koja je više godina bila količinski i dohodovno na vrhu, u silaznoj je putanji, tržišni su uvjeti značajno promijenjeni.. Prije dvije godine iz kaveza je izlovljeno 4.330 tona tuna vrijednosti 35,8 milijuna eura.. Uzgoj školjki djelatnost je što
u našemu moru ima stoljetnu tradiciju, pa su stonske kamenice, između ostalih delicija, servirane na bečkom dvoru.. One su i prva europska plosnata kamenica s oznakom izvornosti u EU.. I uzgoj dagnji seže u daleku prošlost, a posebno su na glasu novigradske dagnje sa zaštićenom europskom oznakom izvornosti.. Međutim, ukupna proizvodnja školjki nije tako velika – 74 tone kamenica i 825 tona dagnji.. Školjke se u nas uzgajaju na malim obiteljskim gospodarstvima, školjkari iz Malostonskog
zaljeva kažu – na poljima, jasno – morskim.. U statističkom izvješću stoji i stavka »ostale vrste« – njih je uzgojeno skoro 1.500 tona, a vrijednost je oko 11 milijuna eura.. Tu stavku čine hama, zubatac, kalifornijska pastrva, atlantski losos, gof, jakovljeva kapica i morska spužva.. Najznačajniji proizvod slatkovodne akvakulture je šaran – više od 2.700 tona, vrijednost oko 9,5 milijuna eura.. Proizvodnja pastrve, kalifornijske i potočne, znatno je manja – oko 650 tona, a vrijednost
joj je 3,15 milijuna.. Zanimljivo, tržišno je najcijenjeniji som, kojemu je kilogram imao prosječnu cijenu od 6,71 euro.. Međutim, njegova je proizvodnja skromna – samo 48,7 tona.
lovostaj, akvakultura, marikultura, podlanica, luben, ribarstvo, kontrola kvalitete