Banjalučki pisac osvojio nagradu “Sovica”: Blagojević za “Bajku o nevoljenima”
Berislav Blagojević iz Banjaluke dobio je nagradu “Sovica” za rukopis “Bajka o nevoljenima”. Priča spaja dječju maštu, ekologiju i izazove doba vještačke inteligencije.
ISTOČNO SARAJEVO – Berislav Blagojević iz Banjaluke ovogodišnji je dobitnik književne nagrade “Sovica” za rukopis “Bajka o nevoljenima”, saopšteno je iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske.
Nagrada je stigla za tekst koji, kako navodi žiri, kroz kratki roman i u njemu skriveno bajkoliko pripovijedanje otvara dječji svijet, ali i savremene dileme. U središtu je pitanje koliko brzo mašta popušta pritisku “odgovora” koje sve češće nudi tehnologija, uključujući vještačku inteligenciju.
Prema obrazloženju žirija, riječ je o istinskom književno-umjetničkom djelu u kojem se kroz školski ambijent i liniju priče koju djevojčica zapisuje u svesku, progovara o djetinjstvu, izazovima odrastanja, prijateljstvu i ljubavi.. Posebno se ističe kako tekst ne ostaje samo na nivou fabule, nego se čita i kao razgovor o čitanju, pisanju i značenju riječi u vremenu kada je kreativnost lako zamijeniti automatskim sadržajem.
Žiri dalje navodi da “Bajka o nevoljenima” govori o čitanju knjiga i pisanju u periodu u kojem vještačka inteligencija stoji kao izazov.. Taj izazov, kako se naglašava, može prerasti u prijetnju odumiranju mašte, radoznalosti i slobodnog razmišljanja.. U isto vrijeme, kroz “nevoljene” životinje — bića koja se često ne nađu među omiljenima — priča uvodi i ekološku poruku, podsjećajući da priroda nije dekor, nego sistem koji “trpi” i reaguje na svaki ljudski potez.
Jedan od ključnih slojeva djela je način na koji se pripovijedanje gradi na dvije narativne niti.. Škola, produženi boravak i dnevna rutina tako postaju mjesto sudara dvaju svjetova: onog u kojem su knjige i književnost lijek, barem za dosadu, i onog u kojem su igricama, internetom, društvenim mrežama i “enterom” sve češće zamijenjene vlastite ideje.. Kroz susret Konstantina, koji zaviruje preko ramena u svesku, i Lene, koja zapisuje bajku koju zamišlja, običan dan dobija onaj poznati osjećaj da se između stranice i stvarnosti stvara razmak u kojem može rasti nešto novo.
Za čitaoca je posebno zanimljivo kako se, prema odluci žirija, spaja bogatstvo prenesenih značenja jezika i književnosti i razlika koju može postojati između onih koji čitaju i onih koji to ne rade.. U tekstu se tako ne staje samo na lijepe slike ili “dječje fazone”, nego se, kako navode u obrazloženju, kroz humor i razumijevanje prepoznaju neravnine djetinjstva: pogreške, zablude, kaprice, sujetice, zadirkivanja i zaljubljivanja koja su dio odrastanja.
Lena i Konstantin, kako se nastavlja u obrazloženju, suočavaju se sa izazovima koji nisu ni mali ni laki.. Put do rješenja ne dolazi preko velikih govorancija, nego kroz promjenu odnosa: ono što prvo izgleda kao sudar različitosti postaje susret u kojem se svjetovi “zagrle” toplinom prijateljstva i ljubavi.. Tu se, zapravo, otvara i širi smisao priče — da kreativnost nije samo estetska stvar, nego način da se prežive i lične i kolektivne nesigurnosti.
Središnja savremena napetost u djelu, kako ga žiri tumači, pojavljuje se i kroz “dvoboj” u književnom stvaralaštvu između Lene i Konstantina, pri čemu Konstantin koristi vještačku inteligenciju.. U Leninoj mašti tada se seli priča o Živom Dolu i Živoj Vodi, o bjegu životinjica ka Izmagličastoj Šumi i Tihoj Pećini, gonjenih čovjekovim bespoštednim iskorištavanjem prirodnih resursa.. Drugim riječima, tehnologija i priroda, mašta i stvarnost, postaju dio iste poruke: čovjek koji samo uzima, bez vraćanja, pokreće pravi životinjski egzodus.
Poseban fokus stavljen je na “nevoljena bića” poput vranâ, paukova, daždevnjaka, žaba, krtica, gusjenica, buba i bubetina.. Žiri kroz njih gradi borbu za opstanak i potragu za Rajskom Dolinom, koja postoji onoliko koliko postoji vjera u nju.. A ta vjera, kako se naglašava, ne može bez saradnje, prijateljstva i udruživanja, pa makar i u kratkim trenucima odustajanja od stalnih čarki i neslaganja.
Još jedan detalj koji zaslužuje pažnju je način na koji djelo, prema obrazloženju, ostavlja prostor čitaocu da dopisuje i popunjava.. Autor, kako navode članovi žirija, ostavlja otvorenost zbog koje svaki čitalac istovremeno postaje i pomalo autor — onaj ko knjigu “privodi” sebi, a po potrebi i u nju ugradi vlastitu maštu kao lik.. U tome se prepoznaje i praktična vrijednost: kad djeca čitaju ovakve priče, nisu samo publika, već aktivni učesnici u stvaranju značenja.
Za kraj, žiri priznaje da sam ne voli traženje pouka po svaku cijenu, ali zaključuje da “Bajka o nevoljenima” pokazuje kako i “istrošeni” termin, čak i u nastavi, može dobiti novi život kroz umjetnost.. Dodatno, navodi se da je rukopis poučan na najljepši način — obgrljen ljubavlju prema svemu što živi i diše, protkana humorom i satkan u slavu slobode duha koji ne prihvata propisano i uobičajeno, već teži ka “plavetnilu mora i neba” i vodi čitaoca ka tračku zvjezdane prašine mašte i snova.
Na konkurs za nagradu “Sovica” stiglo je 16 rukopisa koji su ispunjavali uslove, ali je jedan rukopis naknadno povučen. Misryoum prati i prenosi kulturne vijesti koje se tiču i djece i odraslih, jer priče poput ove, između škole i mašte, uvijek pronađu put i do šire javnosti.